Nisu ni ljeta u Bosni i Hercegovini što su nekad bila. Mjesta ljepljivog smiraja, žege koja umrtvljuje krvotok, lubenica što se hlade u kadi i sreće koja liči na more. A može se komotno zvati i Trebižat ili Neretva. One sekvence godine kad se život u svojoj prozračnoj jednostavnosti sastoji od muholovke, peškira na štriku, pive i ukrštenice za pod hladovinu od smokve.

Vijest se ušuljala podmuklo. Onako kako i dolikuje činjenici da je milijunski zgoditak sa svim svojim zanosnim nulama još jednom sjeo na konto prokletih provincijskih srećkovića. Ili po odlično utabanim stazama senzacionalizma, kojima se godinama već znalački odvraća pozornost s bitnih tema prebacujući lopticu u dvorište koje uvijek fantastično posluži svrsi.

Draga moja Sabinice,

Upeko zvizdan, a ja se izvrkaćio u nakvom hotelu bez tvog fildžana na tufnice i dekoltea ti zamamnog. Sjećaš se, prićo sam ti da ima ona frtutma s konjima vamo bogu iza tregera u Zagori.

Jučer u 17 sati u bosanskohercegovačkoj avliji čuda istekao je rok za prijavu političkih subjekata (mada su poneki samo objekti) koji ulaze u listopadsku bitku za kožne fotelje i nove, luksuzne četvorne metre. Pustilo ih do kasnog popodneva da se najedu i okupaju, da pokušaju presložiti svoje kriminalne redove i sabrati među sobom komadiće nepostojećeg zdravog razuma. Uzalud.

Kao što je godinama poremećeno i sve drugo, u Bosni i Hercegovini odavno je poremećen i smisao za red veličina. Svaka nova kuća mora bar za jedan kat nadmašiti ostatak zavidnog susjedstva, koje miješanje maltera do ujednačenja prati zatim škrgutom zubi i lomljenjem prstiju u šaci iza zastora.

Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je jučer presudu kojom je novinar i književnik Predrag Matvejević uvjetno osuđen na pet mjeseci zatvora, s rokom kušnje od dvije godine, zbog uvreda i kleveta koje je u tekstu u Jutarnjem listu iznio na račun pisca Mile Pešorde.

I kad god pomislite da vam je teško pod HDZ-om, sjetite se nas. Jer o nama se brinu čak tri takva – dva naša i jedan vaš.  A sranje nikad nije bilo veće.

"Zemlja ti se raspada", rekao je tiho sjedeći pred televizorom, u skvrčenom položaju nervozne rodbine koja čeka rezultat krvoločnog boksačkog meča, rukom prekrivajući oči od muke, a sve prste raširujući od znatiželje.

Lijepa  je ovih dana moja zemlja Bosna i Hercegovina. Umila je majka probeharanu. Zastave, fanfare, bubnjevi. Osim raseljenih dijasporića, zajapurenih turista, navalili i predsjednici u nju. Koitalno i doslovno. A nismo čak puštali nikakav spot s guzom.

Višemilijunska afera koja je ovih dana uzdrmala temelje prehrambene industrije Lijanovići te zbog spornog uvoza i prikazivanja podrijetla mesa snažno odjeknula u medijima, u Hercegovini nije dočekana nimalo spektakularno. Ljude ovdje uopće ne iznenađuje kako se u mramorno-crnoj zgradurini na Visokoj Glavici prodaju krave Copacabane pod lažnim nazivnikom naših krava.

KUCKAJUĆI prstima o rub šalice toplog čaja, pokušavam si vizualizirati jutrošnje buđenje novinara, spomenutih u jučer objavljenoj prepisci SMS porukama pokojnog i živućeg neokrunjenog medijskog kralja - Pukanića i Pavića.

Navodni porno-uradak poznate sportašice Blanke Vlašić, grabežljivo prenesena neistinita vijest na Indexu, Jutarnjem, Večernjem, Slobodnoj i svim ostalim medijima unutar Hrvatske, postali su ogledni primjerak medijskog kaosa kojem smo izloženi godinama.