SUVIŠNI PRIEDLOZI

             PAR MISLI ZA 10.TRAVNJA GODINE 1954.

NEKA se gospoda žure i toj žurbi grieše.Kada bi se to ticalo samo njihovih osobnih briga, pustili bi ih na miru, ali pošto njihov rad štetno zasjeca u razvoj obćenarodnih pitanja, to ih je potrebno izpraviti..Vršeći taj izpravak nuždno je prvenstveno postaviti pitanje da li  ih je narod na to ovlastio.Nama, koliko je poznato, a to će biti po svojoj prilici točno, narod do danas nije nikoga ovlastio, da pojedine dielove rodjene grude odvaja i daruje drugome u ime nekakva sporazuma, koji ne daje nikakve koristne posljedke.Prema tome bi ta gospoda mogla govoriti samo u svoje ime, ali im se ni u tom slučaju nebi moglo oprostiti, jer u obćenarodnim pitanjima posebna mišljenja moraju biti prilagodjena narodnim probitcima, pa da bi priedlozi o riešenju takovih pitanja bili na mjestu. Radi toga će se svaki domoljub najprije potruditi biti s tim na čistu, pa istom onda prieći na djelo. Nu uzprkos tomu, neki pojedinci protivno djeluju, misleći valjda da će s time postići prvenstvo.

Njih ne peče savjest što taj njihov rad nanosi štetu njihovim sunarodnjacima i što pravim narodnim predstavnicima otežava i onako težak posao. Kad bi oni temeljito proučili stvari, sami bi uvidjeli, da su njihovi izpadi neuobičajeni i štetni, jer nitko ne ide na pregovore samo nuditi, već pokraj ponude ima i potraživanja, koja prvenstveno dolaze na red, a ponuda služi kao zakrpa, da bi se potraživanja ostvarila. Naši „borci“ rade obrnuto. Oni ništa ne potražuju, već samo nude. Njima je cilj postići „bratski sporazum“ a drugo im je sve sporedno. Osim toga oni ne razmišljaju ni o tome, kad bi se i postigao takav njihov „sporazum“, kakav bi bio polučeni uspjeh, kad postoji glavni čvor, koji ovakove sporazume baca u pozadinu.

   Ovakav rad vodi u ponor, koji traži žrtve, a bez ikakva izgleda na uspjeh. Narod nije željan robstva, a oni koji dobar dio svoga naroda u robstvo turaju, zaslužuju samo prokletstvo, i kad tad, bit će za to odgovorni.

ODGOVOR HRVATSKIH BORACA

   Ne znam, da li gospoda koja su spremna darivati djelove svoje djedovine, pobliže razmišljaju o tome kakove bi izhode ta njihova darežljivost dala, jer sama pomisao na trganje zdravog tiela je odvratna, a sliedno tome još je odvratnije djelovanje koje ide za izvršenjem toga, a na štetu narodnih i državnih probitaka. Tako su odvratni priedlozi, koje postavljaju neki „narodni trudbenici“, jer domoljubi drugačije štite narodne probitke, nego li samozvani i brbljavi, koji se s velikom lakoćom upuštaju u razpravljanje pitanja što duboko pogadjaju narodne osjećaje. Oni u tome ne vide nikakovu narodnu štetu, a daleko su od toga da bi se bar prekorili radi takovoga svoga postupka. Ovima i njima sličnima hrvatski borci poručuju: da se gruda, koja je od davnih davnina hrvatska bila i koja je hrvatskom krvlju natopljena, ne može dieliti ni kidati, jer će je oni svojom krvlju braniti, a čvrsto vjeruju, da će je i obraniti. Ono što je hrvatsko ne može se protivniku ustupati, jer to njegovo nije ni bilo. Mi nemamo spora u pogledu područja, kojega su neki pripravni darovati; to je naše, naša je to djedovina i naša je krv i danas tamo.

   Krajevi istočne Bosne, koje neki u pitanje dovode, nisu pripadali Srbiji, a hrvatski ih živalj od unazad više stoljeća naselio i na njima živi u pretežnoj većini i danas. Ni kasnije doseljenje Srba nije tu većinu zbrisalo, što najbolje potvrdjuju svi politički izbori, koji su obavljeni u posljednjih trideset godina. U svim tim izborima izabrana je u ovim krajevima hrvatska većina, kao i u ostalim dielovima Bosne i Hercegovine. Ta se je većina pogotovo odrazila u izborima godine 1920., u kojima su birani narodni zastupnici za Ustavotvornu skupštinu.

U tim su izborima birale Bosna i Hercegovina 52 zastupnika, a izabrale su 38 Hrvata (24 muslimana i 14 katolika), te 14 Srba. Dakle, u izborima, koji se provode da bi se državi dao Ustav, Bosna i Hercegovina daju više nego li dvotrećinsku hrvatsku većinu. Ta je činjenica tako odlučna, da svaki razuman i pošten čovjek ne može poricati Bosni i Hrcegovini obilježje njezina Hrvatstva, i one kao takove, voljom naroda i svojim obilježjem, mogu pripadati samo Državi Hrvatskoj, tim više, što su oni srdce te države. Oni koji drugačije misle, neka bolje prouče stvari, te nas ne trebaju obmanjivati pričama iz zastarijelih i pristrano pisanih knjiga. Ne znam da li oni Bosnu i Hercegovinu pobliže poznaju, da li su u njoj živjeli i da li su je makar temeljito proputovali. Prema onome što predlažu, ne može se vjerovati da ih je njihovo znanje o Bosni i Hercegovini crpljeno na temelju vlastitih opažanja, jer je u protuslovlju sa zbiljskim položajem. Nije dosta živjeti na granici jedne zemlje i po lažnim brojitbama izvaditi zaključke i na temelju pogrješno stvorenih zaključaka izticati sud o ovome ili onome pitanju. Potrebno je dublje zaviriti u stvarnost, pa prema tome i raditi. Inače se grieši, pa bilo to hotimično ili ne. I jedno i drugo je za osuditi, jer o tako krupnim pitanjima govoriti bez poznavanja pravog položaja nije u skladu s domoljubnim osjećajima, i svaki je onaj, koji o tome olako razpravlja, najveći griešnik u očima svoga naroda. Ne postizavaju se uspjesi uzmicanjem i ustupcima, već je dio cjeline, kojoj pripada, i njegov rad mora biti takav, kako to cjelina želi. Mi nemamo što ustupiti, jer je to naše, a svoje se treba braniti, pa ako bude potrebno u obrani i ginuti. To od nas traži ne samo naš probitak, nego i naš  obraz i dostojanstvo.

NA DRINI JE GRANICA

   Od davnih davnina granica je izmedju Hrvatske i Srbije – Drina. Ta Drina teče svojim starim tiekom i danas, i razdvaja te dvie zemlje. Nju se ne može lako preplivati, jer ona ima jaku branu, a to je cieli hrvatski narod, koji je sviestan da braneći Drinu brani cielu Hrvatsku. Ova se je povjestna granica održala stoljećima i bila je granicom ne samo izmedju Bosne i Hercegovine i Srbije, već izmedju dvaju naroda, različita odgoja i različitih pogleda. Naša poimanja i poimanja Srbijanaca su podpuno oprečna, jer oni žele bezobzirno vladati i gospodariti, a mi hoćemo živjeti podpuno ravnopravni, s istim pravima i dužnostima. I kad netko za volju nekakova sporazuma i dobrih odnosa hoće gurnuti svoje sugradjane u ponor, u kojem bi bili bezpravni, onda je to za najveću osudu, pa makar to ne znam tko bio.

   Dielenje Bosne i Hercegovine neki pojdinci nabacuju kao olaku stvar, jer nisu dovoljno prožeti narodnim duhom, a vjerojatno je, da im ona toliko ni srdcu prirasla. Oni možda žive još danas s pogledima iz davne prošlosti, misleći valjda u toj Bosni i Hercegovini žive Turci, za koje se nije vriedno boriti. Ali ta gospoda neka upamte da u Bosni i Hercegovini živi najčišći dio hrvatskog roda, a za potvrdu toga neka se sjete kako je o tome mislio neumrli dr. Ante Starčević. Osim toga neka pogledaju barem nekoliko godina unazad, pa će moći opaziti kakovom su hrabrošću ti njihovi Turci branili svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku i kako su za nju sladko umirali, pa će ih valjda te činjenice – otriezniti i možda će steći izpravnije mišljenje o Bosni i Hercegovini, te će ju u buduće moći bolje cieniti.

   Potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina nisu predmet trgovine niti zakupa za izravnavanje nekakovih računa. Ponosna Bosna i kršna Hercegovina bile su uviek sposobne same se braniti, a ne će ni danas  pokleknuti, kad bi i same sebi bile prepuštene, što hvala Bogu nije slučaj, jer su sdružene s ostalom svojom braćom s svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i time su im snage pojačane, da bi prigodom oslobodjenja i ponovne uzpostave hrvatske nezavisnosti mogle snažnije djelovati. Bošnajni i Hercegovci su spremni boriti se za svoju Državu Hrvatsku, oni ne uzmiču i daleko su od toga, da bi ponudili ma koji dio područja svoje države za izranavanje nekakovih tobožnjih sporova. Radi toga oni osudjuju svaki pokušaj, bilo ma čiji, koji bi išao za tim da se i najmanji dio Države Hrvatske kukavički poklanja drugome, a time odbacuju i uplitanje mlitavih pojedinaca, koji im sa svojim neumjestnim i suvišnim priedlozima otežavaju rad.

Dr. Džafer Kulenović

DRINA – Viestnik Hrvatskih oružanih snaga, Europa (Madrid, Španjolska), god. IV., br. 3.-5., travanj 1954., str.2-8.

poskok.info

Komentari (0)

Ime

Komentar

smaller | bigger

Dodaj komentar