 Vikendicu na obali Buškoga jezera izgradio je Ivan Drmić, zastupnik u Hrvatskom saboru. Kuća je podignuta pokraj vodocrpilišta za vodovod ’Josip Jović’, što znači da njezina septička jama i drugi otpaci mogu zagaditi vodu. Problem je i cijena od samo 6 KM po kvadratu
Zastupnik u Hrvatskom saboru Ivan Drmić izgradio je krasnu vikendicu na obali Buškoga jezera niže sela Korita. I ništa loše u tome, naprotiv. Ivan je podrijetlom iz ovoga raseljenog kraja gdje se preostali stanovnici vesele da se ovamo ljudi vraćaju barem kao vikendaši. Pritom je dobio sve papire i dozvole u općini Tomislavgrad.
No, problem su lokacija i cijena. Naime, vikendica je podignuta ni sto metara od vodocrpilišta Mukišnica odakle se napaja vodovod "Josip Jović". Ako se zna da vikendica ima septičku jamu i da se vodocrpilište može zagaditi otpacima svakodnevne potrošnje, čudno je da su općinske vlasti dopustile stambenu izgradnju na tom prostoru. Oko jezera ima i drugih terena To prije što oko jezera ima veoma puno prostora prikladnog za stambene kuće i vikendice koje ne bi zagađivale ni jezero ni vodocrpilište.
Spomenuti zastupnik Drmić platio je zemljište po općinskoj tarifi koja iznosi šest maraka po kvadratu. Istu cijenu po kvadratu moraju platiti poduzetnici koji žele investirati u pogone na Sulića brigu, Paklinama ili pak Potkosama gdje nema ni vode ni struje ni telefona i što je od grada udaljeno između deset i dvadeset kilometara, dok je cijena u industrijskoj zoni Bobare, po općinskoj odluci, 14 maraka.
Poduzetnicima kvadrat po 14 KM A na duvanjskom ataru Blidinjeg jezera zemljište za vikendice ne košta ni marke, jer se gradi na crno. Po tome se nameće logičan zaključak da općina Tomislavgrad stimulira izgradnju vikendica na račun tvornica i pogona. A to nije dobro zbog više razloga. Naravno da nitko nije protiv vikendaša, ali općinu Tomislavgrad od raseljavanja može spasiti samo zapošljavanje, a to ne ide bez proizvodnje i novih pogona. 
Priča mi jedan duvanjski poduzetnik da namjerava graditi pogon koji bi zaposlio tridesetak ljudi. Za to mu treba dvadeset tisuća kvadrata zemljišta, što na Bobari mora platiti više od 200 tisuća maraka. Velika svota. Pa se čovjek pita ne bi li općini Tomislavgrad strateški bilo pametnije davati, darovati zemljište poduzetnicima uz naplatu komunalnih troškova. Bila bi to odlična stimulacija poduzetništva, što bi se poslije vratilo ne samo u obliku zapošljavanja nego i povećanja općinskog proračuna. To prije što je općina Tomislav Grad golemi prostor od gotovo tisuću četvornih kilometara (veći od Zagreba) na kojemu živi tek dvadesetak tisuća ljudi.
Ako Tomislavgrad išta ima, onda ima prostora. I s njime ne treba škrtariti kada je u pitanju poduzetništvo i proizvodnja. A manjak se u proračunu dobrim dijelom može namiriti iz poreza na posjed. Taj je poljoprivredni porez ukinut l992. godine, navodno kao stimulans za agrar, a nikada manje uzoranih njiva. Računica je tu jednostavna. Ako deset tisuća vlasnika zemljišta plati u prosjeku po stotinu maraka poreza godišnje, eto u blagajni milijun maraka.
Piše: Petar Miloš, SD
|
