Toronto slavi 35 godina hrvatske džamije PDF Print E-mail
User Rating: / 11
PoorBest 
Monday, 23 June 2008 06:50

I dok su muslimani u BIH mahom mijenjali nacionalnosti kao čarape pa preko Hrvata i Muslimana iz Bošnjaka nakon 16 godina mahom prije par dana prešli u Turke Hrvati muslimanske vjeroispovjesti iz Kanade ne zaboravljaju svoje korijene...

 

Prava džamija Kanade a ujedno i Sjeverne Amerike je Al Rashid Moscque u Edmontu, Alberta, koja uvakufljena 1930. a proklanjana 1938. godine. U Kanadi ukupno ima 411 islamskih objekata od kojih 121 džamija, 37 islamskih škola i 253 islamska centra. Najviše džamija, škola i centara ima Ontario što je i razumljivo jer je ova provincija najnaseljenija. 

Iz Toronta piše: Fikret Artuković 

 

Među 64 džamije Južnog Ontarija su 4 hrvatske: najstarija džamija Kanade u Etobicoke kod Toronta se čak i zove Hrvatska džamija gdje imami Nedžad ef Hafizović.

Ova džamija ovih dana slavi 35 godina postojanja.

23. juna 1973.godine su hrvatski muslimani na čelu s hadži Kerim Reisom osnovali svoju džamiju. Ovo je ujedno i najstarija džamija Toronta s najstarijim minaretom Ontarija i ujedno jedinim minaretom Kande osmanlijskog stila. Bosanski muslimani hrvatske nacionalnosti su inicijatori i jedni od glavnih aktera osnivanja svih prvih džamija Toronta.. prve mesidže, od kojih nastale prve tri najstarije džamije Toronta su osnovali Bosanski muslimani hrvatske nacionalnosti i Albanci 1968. godine. Taj prvi mesdžid Toronta, nazvan Jami Mosque (adresa 56 Boustead Ave. Toronto) je kasnije zaslugom Dr. Qadeer Baig r.a. profesora University of Toronto, otkupljen od azijskih muslimana da bi nakon toga Albanci i Bosanski muslimani hrvatske nacionalnosti osnovali svaki svoje džamije: Albanian Muslim Society of Toronto na 564 Annette St. I Hrvatska džamija o kojoj ovdje govorimo. U svim aktivnostima, kod osnivanja svih mesdžida i džamija učestvovao je derviš halvetijskog reda, šeih sufla dr. Asaf Duraković koji je u Kanadu došao 1968. godine. Dakle Bosanski muslimani hrvatske nacionalnosti su osnovali 23.juna 1973. godine džamiju izgradivši godine 1985. prvi minaret Ontarija. Osim doktora nuklearne medicine dr. Asafa Durakovića (rođen 1940. godine u Stocu), koji je danas u svijetu jedan od najpoznatijih svjetskih stručnjaka uranija, u osnivanju i izgradnji i održavanju ove džamije se vežu slijeeća imena:

Kerim hadži Reis r.a (Glamoč), Irfan Medanhodžić (Bosanska Gradiška), Alija Solak (Sarajevo), Suljo Zeliković r.a. (Glamoč),  Ejub Reis (Glamoč), Alija Musić (Konjic), Mehmed Misaljević (Cazin),  Idriz Misaljević (Cazin),  Fehim Midžan (Sanski Most),

Omer Bećirović (Hrasnica) i nešto kasnije i Taib Ćordić.

Svi nabrojani  se izjašnjavaju kao muslimani hrvatske nacionalnosti. Dr. Asaf Duraković je predlagao da ova džamija ponese ime „Sufi Mosque“ ali usaglašavanjem prevagnulo ime „Hrvatski islamski centar“. Dakle 1973. godine na današnjoj adresi, za 75 000 kanadskih dolara, kupljena je manja katolička škola i iste godine pretvorena u mesdžid. Ta školica pretvorena u mesdžid je bila u vrlo trošnom stanju, katastrofalnom, pa se godine 1983. pokrenula akcija izgradnje potpuno novog objekta. Organizovana su 2 odbora: Upravni odbor kog su činili pomenuti ljudi i Građevinski odbor kog su činili Pakistanci i ostali muslimani. U to doba došlo je do zategnute situacije s Pakistancima, jer su oni angažovali svog arhitektu s namjerom  da izgrade džamiju u svom stilu. Prkosni Bošnjaci hrvatske nacionalnosti to tako nisu mogli dozvoliti pa je hadži Kerim Reis učinio napor više dobivši od lokalne katastarske uprave dozvolu da gradi minaret bilo koje visine i stila. Džamija se izgradila za samo godinu dana i to s minaretom u bosanskom stilu, a gradnja nije započeta dok se nije skupilo 100 hiljada CAD. Novac za izgradnju su obezbijedili ambasador Saudijske Arabije u Kanadi gosp. Shavaf (60.000 CAD), balkanski muslimani ove regije, Hrvati po crkvama, te ostali muslimani Toronta. Džamija je proklanjala aprila 1985. godine, džamiju je otvorio pakistanski konzul u Kanadi a to je inače trebao uraditi gosp. ambasador Shavaf koji je tada bio spriječen. Jedan od najzaslužnijijh i svakako najvjernijih džematlija ove džamije, dugogodišnji strateg i vođa mudrog rukovodstva, je svakako rahmetli Kerim Reis.

Bosanski muslimani su jedni od prvih muslimanskih doseljenika koji su emigrirali u Kanadu nakon 2. svjetskog rata. Većina njih su bili pripadnici poznate Handžar divizije koja je bila pod ustaškom komandom. Svi gore pomenuti se izjašnjavaju kao Hrvati muslimani. Najstariji bosanski musliman, emigrant u Kanadi je najvjerojatnije rahmetli Meho Hebib, koji je emigrirao nakon Prvog svjetskog rata, drugi bi mogao biti Ejub Reis koji je emigrirao nakon Drugog svjetskog rata, tačnije 1947. godine. Ejub Reis je iz Austrije, u kojoj kao engleski zarobljenik proveo 2,5 godine, bio jedini musliman u grupi od 24 Hrvata emigrirao u Halifax na sječu šume i kaže da godinama kasnije nije sreo niti jednog muslimana. On je amidžić hadži Kerim Reisa koji je u Kanadu pobjegao nakon odležanih preko 10 godina u komunističkom zatvoru. Dolaskom iz Zagreba, doktora Asafa Durakovića 1968. u Kanadu, pokrenula su se prva udruživanja ovih muslimana, uz vrlo prisnu vezu s ostalim Hrvatima. Osim ove grupe bosanskih muslimana hrvatske nacionalnosti bila je i grupa bosanskih muslimana Jugoslavena. Oni međusobno nisu surađivali jer muslimani Hrvati su sve Jugoslavene i komuniste poistovjećavali sa četnicima i svojim najljućim dušmanima. Bošnjaci hrvatske nacionalnosti su svi ostali dobri vjernici lojalni svojoj domovini Hrvatskoj. Dokaz tome je ova džamija i njihov životni put. Životni put rahmetli Kerim Reisa pokazuje kakve sudbine zadesile bosanske muslimane protjerane od strane četnika i komunista, jedne velike borbe za očuvanje svoje vjere i svoje domovine. Ovo bi bilo jasnije ako se kaže da je krajnji cilj uključivanja bosanskih muslimana u hrvatske ustaške jedinice u borbu protiv četnika i komunista. Bilo kako bilo, naši Bošnjaci hrvatske nacije, su do kraja ostali dosljedni sebi i svom ubjeđenju. Većini njih ne smeta kad ih oslovljavamo s Bošnjacima kojih u ono doba nije bilo. Ali ova materija trenutno nigdje nije popularna iako je vrlo interesantna, vjerojatno je niti bošnjački niti hrvatski historičari nisu spremni obraditi i postaviti u historijski okvir. 

 

online

We have 31 guests online